Podstanari ili vlasnici, tko je u pravu?
Priča prva: „Mi smo podstanari, više puta smo se već selili, ali do sada nismo niti u jednom stanu imali vlagu i plijesan po zidovima, nije dobra izolacija što da napravimo, da tražimo novi stan?“
Ili druga priča: „Molim Vas dođite pogledati. Otkad su mi ovi novi podstanari došli, zidovi su pocrnili, oni uopće ne otvaraju prozore, otkazat ću im podstanarstvo, cijeli stan su mi uništili!“
Tko je u pravu? Postoji li samo jedna istina? Čuli smo i jednu i drugu priču…
U Njemačkoj gdje je podstanarstvo često, jer primjerice u urbanim sredinama vlasništvo stanova je samo 25% čak i manje, postoji točno regulirani zakon i obaveze kojih se moraju pridržavati i vlasnici i podstanari. Ok, daleko smo od toga, kod nas gotovo da i nema podstanara jer ih nitko ni ne prijavljuje. Ali u stvarnosti oni postoje, a da bi bili zadovoljni i jedni i drugi, potrebno je ustanoviti gdje je greška? Ako je loša izolacija, cijena grijanja je visoka, podstanari kad shvate brzo će pobjeći u topliji stan, jeftinijih režija i bez pljesnivih zidova. Tako i vlasnici, koji vlasnik želi imati crne zidove i velike troškove sanacije, ako ima podstanare koji nisu naučili otvarati prozore?
Napisat ćemo neke dijelove ugovora koji se potpisuje u Njemačkoj:
- Najmodavac (vlasnik) snosi troškove ako se ustanove građevinski propusti.
- Vlasnik je dužan umanjiti cijenu najma i sanirati štetu o vlastitom trošku.
- Najmoprimac (podstanar) se obavezuje držati vlagu na 40-55% i provjetravati tri-četiri puta dnevno na 10-15 minuta.
- U protivnom podstanar također snosi troškove procjene, sanacije, suda…
Kod nas taj zakon naravno ne postoji, ali zar trebamo zakone da bi se pridržavali nečega što je normalno? Zar nije i jednima i drugima u interesu da su zidovi zdravi i da nema plijesni?